Pojašnjenje obavjesti

Poštovani klasići!

Došli su „glasovi“ do mene zbog kojih osjećam potrebu obratiti vam se ovim pismom.
Radi se o slijedećem.
Dana 11.03.2010. postavio sam na blog obavjest za susret klase ove godine, a poslao sam je i na privatne mail adrese koje sam imao.
Dio te obavjesti je i slijedeći tekst:
„D O P U N A O B A V J E S T I
Svi koji su u nedavnim ratnim dešavanjima činili djela koja krše međunardne zakone o ratovanju nisu dobrodošli.
To se odnosi na slijedeća nedjela:
-zlostavljanje, silovanje i ubijanje djece
-zlostavljanje, silovanje i ubijanje žena
-zlostavljanje, silovanje i ubijanje muškaraca civila
-zlostavljanje, silovanje i ubijanje zarobljenika i zatvorenika
Dakle, prije navedeno ne odnosi se na osobe koji su, zbog bilo kojeg razloga, učestvovali u ratovima kao „obični“ vojnici.“

„Glasovi“ kažu da nisam trebao opet napisati te riječi jer su one već bile napisane u tekstu koji je bio prošle godine.
Iskreno rečeno ne znam zašto bi nekome smetao taj tekst.
Ja se ne želim pretvarati kao da je zadnjih 20 godina bilo sve u redu i da treba preko svega preći.
E NE TREBA!!
Ja sam CIJELI rat preživio u Bosni i Hercegovini.
Nisam bio niti u jednoj vojsci niti jedan ( 1) sekund.
Odbio sam osam ( 8 ) puta vojni poziv.
Zbog odbijanje vojnog angažmana sam platio cijenu (od zatvora preko premlaćivanja do bolnice).
Ne trebam vam niti govoriti koliko puta sam izbjegao smrt od granate ili snajperskog metka.
Ipak, nigdje u „uznemirujućem“ tekstu nećete naći, čak niti naslutiti, da je tekst usmjeren protiv nekih.
Tvrdim da i pored teškog iskustva nemam nacionalnih, rasnih, socijalnih ili religioznih predrasuda.
Svi koji ste bili na susretu prošle godine i sa kojima sam bio tijekom mojih nedavnih putovanja mogli ste, nadam se, vidjeti da je tako.

Imao sam na rukama mrtvo dijete starosti 5 godina od moga prijatelja izrešetano gelerima minobacačke granate (moj prijatelj i njegova draga supruga poginuli su od iste granate).
UŽASNO!
Najužasnija stvar u mom životu.
Da se može, pristao bih da se za sva vremena s planete Zemlja izbrišu nazivi svih država i unište sve zastave i grbovi, zbog kojih ljudi ratuju, samo da mrtvo dijete koje sam spomenuo opet bude živo (naravno i ostali stradali).
Siguran sam da onaj „obični“ vojnik koji je poslao tu granatu nije imao na umu baš to dijete, niti neko drugo.
Stoga se „zabrana“ ne odnosi na njega iako je još uvijek u pitanju užasno nedjelo.
Zamislite sada da je netko ušao u kuću tog djeteta i ubio to dijete nožem ili mu pucao u glavu ili neki drugi dio tijela.
Je li to može učiniti „običan“ vojnik?
Ima li vage koja bi mogla izmjeriti težinu tog užasa?
Je li se treba praviti kao da se to nije događalo?
Je li treba sa takvim neljudima koji su činili takve i slične zločine sjediti za istim stolom?
Ne govorim za onoga koji je ispalio granatu već za onoga koji je ušao u kuću.
Ja ne govorim o našim klasićima koji su bili kao „obični“ vojnici dio neke vojske i po tko zna kojim frontama.
Ne!
Ja govorim o onima koji su činili užasne zločine, koji su:
-zlostavljali, silovali i ubijali djecu
-zlostavljali, silovali i ubijali žene
-zlostavljali, silovali i ubijali muškarace civile
-zlostavljali, silovali i ubijali zarobljenike i zatvorenike

Priznajem da ne znam da li ima takvih u našoj klasi.
Tko od vas može garantirati da ih nema?
Stoga taj dodatak stoji kao prevencija i moj doprinos poštovanju i suosjećanju svih onih, a ne nekih, koji su doživjeli ono što piše u „uznemirujućem“ tekstu.
Tako će biti sve dok se ja budem nešto pitao i dok ne budem siguran da je svaki klasić primio k znanju te riječi.

Moguće je da ja nemam ispravan način razmišljanja vezano za ovu situaciju.
Možda netko od vas ima važnije, ljudskije, pozitivnije protuargumente ovima mojima.
Ako je tako onda dajem na znanje slijedeće.
Ukoliko ostatak organizacionog odbora misli da nisam u pravu i da tekst „dodatak obavjesti“ ne bi trebao biti dio cijele obavjesti, ja prestajem s svim aktivnostima vezano za organizaciju okupljanja klase od sada pa za buduća vremena.
Ako mi bude dozvoljen dolazak od strane ostalih klasića bit će mi drago biti sa vama gost susreta.
No bez obzira u kojem svojstvu bio na susretu dajem na znanje svima da ako bih saznao da je prisutan netko, makar to moj rođeni brat bio, tko je činio zločin učinit ću sve da to stanje se promjeni.
To je tako i ne može se promjeniti.
Očekujem i pozivam organizacioni odbor da ovo pitanje čim prije riješi.
Naglašavam da tekst obavjesti nije bio usaglašen unutar organizacionog odbora već isključivo moj.

Na kraju molim sve one koje nakon ovog pisma i dalje uznemirava „dodatak obavjesti“ da mi na mail miroslav.12@gmail.com pošalju pismo s objašnjenjem zašto ih uznemirava.
Baš me zanima.