31. pro 2010.

SRECNA NOVA 2011. GODINA


Dragi moji klasici!!!

Sve sto zelim sebi, pozelecu i Vama.
Srecna Vam Nova 2011. godina.

Ljubi Vas, Vasa Jaca

27. pro 2010.

SUSRET 2009


Vidiš da ja pevam bolje od tebe Goco!
Ipak sam ja predsednica, a i ...
Evo pitaj i Gorana pa će ti reći.

22. pro 2010.

SUSRET 2009


Stani, ma pusti me da pjevam, vidi je....
Ama daj mi taj mikrofon, ja sam glavna pjevačica večeras.

12. pro 2010.

HOTEL BRISTOL

Dragi klasići!

Prošlo je nekoliko mjeseci od objavljivanja fotosa hotela Bristol.
Za one koji su zaboravili napominjem da je to hotel u kojem smo imali maturalnu večeru.
Na žalost svih koji vole politizirati vidi se da hotel ide ka obnovi.
Uživajte!




Ovako je izgledalo ljetos.



A ovako prije točno godinu dana.


Razlika je očita.
Juupiiiiii

p.s. za sve koji su nedavno saznali za ovaj blog još jedna sličica istog objekta.
Tek da vide od čega se krenulo

11. pro 2010.

Nocni provod u Gradisci :)


Nije nam bilo lako u nocnom provodu :) Ha,ha,ha...

.

Jos jedno druzenje klasica :)



Sladja,Pop i Jaca u Gradisci kod Popa



P.S.Slikano danas.Tek sutra se vracamo u BGD.





7. pro 2010.

FRIZERSKI SALON VŠSR 3.KL.

Za vrijeme školovanja bilo je mnoštvo doživljaja i događaja koje čovjek ne može zaboraviti niti za više života, a pogotovo ne samo za ovaj jedan.
Rado ću s vama podijeliti neka na temu šišanja.
Nadam se da će biti zanimljiva najmanje kao i ona o skijanju.

Dakle!
Mladi i nadobudni kakvi jedino i možemo biti u tim godinama, pokušavali smo ostaviti dojam na druge (posebice se to odnosilo na stanovnice legendarnog objekta KN-200).
Jednom tako u razgovoru sa drugarima, Aleksandar Božinovski (Božo kamikaza) je rekao da je dobio izlaz za grad i da bi trebao da se ošiša.
Bez da sam koristio bar jednu ćeliju u mozgu da razmislim što reći izvalio sam da ja znam šišati.
Božo je pitao: „stvarno znaš“?
Sada se nije moglo nazad.
Zapravo, moglo se ali ... ma znate kako to ide, gotovo je, svi su čuli što sam rekao.
Za 4 minute Božo je bio u mojoj sobi i sjedio na stolici.
Našao sam škare i češalj pa je šišanje moglo započeti.

Ali kako se šiša?
Da bude teže, Božo je tražio „talijanku“ jer je te godine ta zurka bila u modi.
Znao sam da je Božo volio žensko društvo te da frizura mora biti tip-top.
Dragi moji nemate pojma što je meni tada prolazilo kroz glavu.
Nakon svakog „štric“ provjeravao sam kako izgleda, ima li rupe ili ...
U životu sam radio nekoliko izuzetno teških poslova.
Jedan put desilo se da zbog silnog napora nisam mogao odmaknuti ruke od tijela, niti u ramenu niti u laktu.
Drugi put desilo se da zbog silnog napora nisam mogao koračati pa su mi pomogli da odem da se odmorim.
Možete misliti koliko sam se znojio prilikom tih napora.
E ništa manji znoj me oblijevao dok sam šišao Božinovskog.
Gledao sam kako mi kapi znoja padaju s vrha nosa na pod jedna za drugom kao kod pokvarene slavine.
Poznato vam je da kosa nije mogla biti duga.
U najboljem slučaju radilo se o tome da se odreže 2-3 cm.
Isto tako vam je poznato koliko je trajao popodnevni odmor.
Za šišanje tih par centimetara Božine kose potrošio sam cijeli popodnevni odmor.
Siguran sam da mu je to najduže šišanje u životu.

U cijelom tom jadu bilo je trenutaka kad sam se nasmijao.
I Božinovski je imao svoju muku.
Valjalo je sjediti toliko dugo i trpiti bockanje dlaka koje su bile svuda po njemu.
Bilo je tako malih dlaka da si ih mogao vidjeti samo mikroskopom.
Dok je šišanje odmicalo sve je češće pitao je li gotovo i ustajao da pogleda na ogledalu kako izgleda.
Bio bi zadovoljan i to mu je davalo volje da nastavimo.
Da je režiser filma „glup gluplji“ znao za nas, već tada bi taj film bio snimljen, a Božo i ja bili bi poznati glumci.
Uspio sam nekako završiti i ostati na životu.
Božo je skoro ostao bez živaca, a ja zamalo dehidrirao.
Kad je otišao na kupanje legao sam da se odmorim.
Pitao sam se što mi je trebalo da kažem da znam šišati.
Nije prošlo niti 12 minuta kad u sobu ulazi Aleksandar Nikolić i pita me: „možeš li i mene ošišati kao Božu“?
Fras!!
Sigurno pogađate što sam odgovorio.
Pomislio sam: gotovo je, sada svi znaju da znam šišati.
Rekao sam da mogu ali ne taj dan jer sam nešto umoran (opa pa ovo se i rimuje).
O tom šišanju i svemu do čega je to dovelo pisat ću u vremenu koje dolazi.

Pozdrav svima koliko vas ima.

30. stu 2010.

SUSRET 2009


Je li bre, kome to ti kažeš da se napušio i da mu je žena plavuša. E sad ćeš da vidiš ...


26. stu 2010.

MATURSKA VEČER

Već ste vidjeli neke klasiće koji su igrali i pjevali.
Na današnjim fotkama ćete vidjeti i one koji su voljeli da poziraju.
Pravi pozeri nema šta.
Istini za volju ima se što i vidjeti.

Uživajte




19. stu 2010.

SUSRET 2009


I dok je veselje trajalo Coci nije posustajao.
Napušio se bre one krdže pa oće još.
Džaba govoriti "nemoj Cico, nemoj, misli na sebe još si mlad, pa imaš ženu plavušu i malo dete".

Zdravi bili

15. stu 2010.

MATURSKO VEČER

Poštovani klasići!

Nije se samo igralo prije 22 godine.
I pjevalo se iz sveg glasa.
Uspio sam uhvatiti samo par slavuja.
Dva slavuja koja se vide na fotosu danas su u USA.
U vremenu koje dolazi objavit ću fotos da ih vidite u današnjem izdanju.

Uživajte


11. stu 2010.

S U S R E T 2009


Dragi klasići!

Kao šta vidite na fotosu, Cico puši neku žešću krdžu.
Dim oko njega bre kao smog.
Cico, pazi da ne dobiješ leptira na plućima.

Ćao mućaćosi

8. stu 2010.

MATURSKA VEČER

Naše klasice su blistale tu večer u svakom pogledu.
Uhvatio sam neke od njih dok su igrale i plesale.
Bile su za 10.
Pogledajte i sami.

Ćao





1. stu 2010.

14. lis 2010.

Sakupljamo sjećanja i fotografije

Dragi i lijepi kakav sam vam i ja!

Evo još par fotosa iz mlađih dana.
Napravljeni su na maturskoj večeri u hotelu "Bristol".
Na njima se vide klasići iz odeljenja AM (to je ono elitno odeljenje) i klasice iz odeljenja AE.
AE odeljenje bilo je veoooooma drago nama iz AM odeljenja.
A vama ostalima?

Ćaos




11. lis 2010.

SUSRET 2009

Netko je na blogu spomenuo ćevape.
Pa kada smo kod te teme evo par fotki i pratećih komentara vama omiljenog fotografa Oko Sokolovo.
Kad ih pogledate onda će vam biti jasno da su ćevabdžije zamalo ostale bez dnevnih zaliha ćevapa, a to se nije desilo od kako su ćevapi počeli da se peku na Baš-Čaršij.
Dakle!

Naša draga klasica Pepi, poznata i kao Sonja, ne može da odluči koji ćevap će prvi pojesti pa igra eci peci pec ti si ... mljac mljac.
Kod Marjane se vidi da joj obrazi nisu simetrični.
Lijevi joj čudno izgleda.
Tko zna zašto?
Hehehehe


I Joža je tamanio ćevape kao sumanut.
Sreća da je džepno pakiranje inače bi ćevabdžinica ostala bez sirovina.
Jedino je imao prigovor na to da je morao poručiti kolu jer u ćevabdžinicama nema pive.
Kolu je zadnji put pio onaj dan kada je saznao da postoji pivo.
Hehehe

A draga Goca je posebna priča.
Jede ćevape s takvom radošću da je zamalo i mene navela da opet počnem jesti meso.
Kao da kaže: ja finih ćevapa, sve me škakljaju po stomaku pa mi smiješno.
Mljac mljac.

A tek draga plavušica s Nišave Mirjanica!
Sve sam se pitao "gdje li joj stanu svi ti ćevapi, a ima tako mali stomačić"?.
Prava misterija.
Hehehehe

Vladane Vladane!
Uhvatio sam te nespremnog.
Šesto čulo te nije upozorilo da si na nišanu.
I kod njega se primjeti da mu obrazi nisu simetrični.
Hihihihihi


Adio svima i uživajte

10. lis 2010.

Ovako je bilo pre godinu dana...

Okupili smo se na zeleznickoj stanici...



Prosetali nasim ulicama...



Nasom Bascarsijom...


Prisetili se fenomenalnog ukusa cevapa...


Posetili Nas Rajlovac...


A onda uz igru,pesmu i dobro raspolozenje...


Nastavili druzenje do ranih jutarnjih sati...



Sta reci? Bilo je FENOMENALNO.


Nadam se samo da ce nas za 25-to godisnjicu 2013. godine biti vise.



8. lis 2010.

MATURSKO VEČER






Evo par sličica iz mladalačkih dana.
Neke fotke su već prije objavljivane na drugom blogu pa ih sada ponavljam zbog svih koji su se nedavno priključili na naš blog.
Pogledajte ta draga lica.
Svi smo imali ista takva, sretna i bezbrižna.
Nadam se da većina vas i danas može vidjeti takvo lice kada se pogleda u ogledalo.

Ostajte zdravi i veseli

7. lis 2010.

Samo nam je ljubav potrebna


Ljube se istok i zapad.
Dragi klasići iz istog odeljenja, AM, Tera pitar i Niški barabica nisu vjerovali da su oba vlasnici poletno sletnih pista za komarce.



Eeeeh, da sam onomad znao da ovako pozitivno utičem na Miru!
Bilo bi ... pa onda .... i na kraju ..., a nakon svega rečenog bi opet ispočetka!

Ćao mućaćosi

5. lis 2010.

E SE SEĆATE IZLETA


Prilikom povratka sa mora ,reko da slikam mesto gde smo bili jednom davno na ekskurziji

1. lis 2010.

VŠSR curice


Ma nije što mi je prezimenjakinja ali ....
Još jednom objavljujem naslovnicu "Krila armije" s ukrasom naše klase.
Meni se čini da je ovo najljepša naslovnica tih novina ikada objavljena.
E Raymonde, al si srećković.

U zdravlje