I iz toga razloga mi se javila jarka želja i volja za ponovnim okupljanjem,pa je tako i počelo, Jaca, Dado, Stipe, juri spiskove adrese, zovi, javljaj i to sve 11 meseci ranije, dovoljno vremena da sve nadjemo i obavestimo o ponovnom okupljanju svih nas iz cele Jugoslavije.
A onda je došao i dan okupljanja na železnikom kolodvoru,ushićenje, radost znao sam odmah da se ništa nije promenilo izmedju nas, da je sve ostalo isto, kao nekada.I nisam pogrešio tako je i bilo, susret svih nas otvorenog srca, željnih ponovnog druženja od početka i neželim reči kraja, jer ovom susretu nikad nije došao kraj .
Bogatiji smo za jedno novo iskustvo i saznanje da se nismo nikad rastali, da smo tu jedni za drugoga i da smo pobedili zaborav.